Deset najsurovijih smrtnih kazni kroz povijest

1. Bakreni bik

Ovu metodu izmislio je Perilus Atenski u šestom stoljeću prije Krista u Grčkoj, te ju poklonio Phalarisu, tiraninu iz Agrigenta na dar. Bio je to veliki i šuplji bik od bakra s vratima sa strane dovoljnim da čovjek prođe kroz njih. Kada je osuđenik bio zaključan unutra, vatra bi se potpalila ispod bika, te bi se pustilo patnika da se ispeče do smrti. U glavi bika napravljene su brojne tube koje su pojačavale krikove patnika i činile ih nalik na riku bika. Ironično, Perilus je postao prva žrtva svog okrutnog izuma nakon što je vladaru veličao tube koje krikove boli pretvaraju u ‘slatku’ melodiju. Ovaj ga je na prevaru nagovorio da uđe unutra i dokaže svoje tvrdnje simulacijom krikova, pa ga je dao ispeći.

 

2. Piljenje

Kriminalac je obješen naglavačke ispod velike pile kojom je prepolovljen na pola počevši od slabina, pa do glave. Vješanjem naglavačke osiguralo se da žrtva ostane živa zahvaljujući dotoku krvi u glavu sve dok pila ne bi zahvatila glavnu krvnu žilu u abdomenu. Metoda je korištena na Bliskom Istoku, u Europi i dijelovima Azije.

 

3. Nabijanje na kolac

Ovaj oblik brutalnog pogubljenja prakticirali  su Rimljani, Kinezi, Grci i Turci u srednjem vijeku. Zbog velike količine brutalnosti takva kazna se rijetko izricala – žrtva bi bila probijena našiljenim drvenim štapom od rektuma do usta, pritom uzrokujući brojna unutrašnja krvarenja i bolnu smrt. Zatim su ih bacili u grobnice, a ponekad si je prije izvršenja kazne žrtva sama morala iskopati grob.

 

4. Smrt pod nogama slona

Ova silovita metoda pogubljenja bila je česta u južnoj i jugoistočnoj Aziji prije 4 000 godina. Također su je koristili i Rimljani, a osuđenika bi se zavezalo za tlo, na koga bi pustili jednog ili nekoliko slonova da hodaju preko njega. U drugom slučaju, umjesto slonova, za izvršenje ove kazne koristili su se ogromni kameni blokovi koji bi se postavili osuđeniku na grudi, a uzrokovali bi smrt gušenjem ili drobljenjem grudnog koša i unutarnjih organa.

 

5. Deranje kože

Jedan od doista najmanje civiliziranih načina mučenja i pogubljivanja je ova metoda iz srednjeg vijeka. U njoj bi noževima uklanjali velike dijelove kože sa živih zatvorenika, koji bi potom umirali od infekcije ili bi doživjeli “milost” pa bi rezanje vrata dočekali kao spas. Najčešće su se tako kažnjavali kriminalci, zarobljeni vojnici i tzv. vještice prije oko tisuću godina na prostorima Bliskog istoka. Žrtva je bila živa oderana, a njezina koža izvješena na javnom mjestu kao upozorenje drugima.

 

6. Okovratnik

Princip zahtijeva da se žrtvi oko ramena i prsa natakne guma od vozila ispunjena gorivom koja se potom palila. Osuđenik je patio od opeklina i do 20 minuta prije umiranja. Široka primjena brutalne metode do izražaja je došla u vrijeme Apartheida u Južnoj Africi 80-ih i 90-ih godina. Najčešće se na ovaj način kažnjavalo članove crnačke zajednice koje se optuživalo za suradnju s apartheidom. Metoda se provodila u ime Afričkog Nacionalnog Kongresa kojeg je potvrdila i Winnie Mandela, supruga zatvorenog Nelsona Mandele iako je službeno ANC osuđivao metodu.

 

7. Skapizam

Osuđenika se vezivalo unutar dva izdubljena debla koja su međusobno spojena nalikujući lijesu. Glava i udovi bili su izolirani izvan lijesa. Potom je žrtva prisilno šopana mlijekom i medom sve dok nije došlo do ozbiljne dijareje, a dodatno je još premazana medom kako bi se privlačili kukci na ruke i noge koje su virile van. Takva zarobljena, žrtva su ostavljali da leži do smrti što je znalo potrajati dulje od dva tjedna zahvaljujući velikim količinama meda i mlijeka koji su sprječavali preuranjeno umiranje od gladi. Kukci su jeli meso žrtve privučeni slatkim medom, a na poslijetku bi jadnik umirao u velikoj agoniji od dehidracije, gladi i sepse. Metodom su se služili američki indijanci.

 

8. Kuhanje

Osuđenik je skinut do gola i ubačen u veliki kotao prokuhane tekućine, najčešće vode ili ulja. Ponekad je ulje naknadno zagrijavano kad je već osoba unutra. U vrijeme kralja Henrika VIII. kazna je bila rezervirana za trovače. Nekoliko je slučajeva zabilježenih kroz povijest ovog načina kapitalne kazne, a u moderno doba predsjednik Ugande Idi Amin bio je poznat po primjeni ove metode nad svojim političkim protivnicima.

 

9. Ling Chi

Vjerojatno najbolnija metoda iako je teško ocijeniti pretpostavljala je polagano rezanje dijelova tijela dok smrt ne nastupi u agoniji. Prakticirana u Kini, metoda je zahtijevala od krvnika da priveže kriminalca na križ i uzastopno mu odsijeca prste na rukama i nogama, pa šake i stopala, uši, nos, a tek potom cijele udove. Nakon teške muke osuđenik je umirao dekapitacijom ili ubodom u srce.

 

10. Spaljivanje na lomači

Spaljivanje na lomači obavljalo se na dva načina. Ili je osoba zatvorena u krug načinjen od drvenih kolaca i zapaljena ili je bila privezana na jedan kolac postavljen na vrh lomače. Iskusni krvnik uvijek je pogubljenje organizirao na način da žrtvi prvo izgore noge i bokovi, pa ruke i torzo, a tek potom grudi, prsa i glava. Tek tada nastupala je smrt. Često je u slučajevima masovnog spaljivanja smrt nastupala od šoka ili otrovanja ugljičnim dioksidom koji se širio prije vatre.